Samo Bog može dati nadu,
ali ti možeš uliti povjerenje u svoju braću.
…
Samo Bog može dati ljubav,
ali ti možeš učiti druge da ljube.

Samo Bog može dati mir,
ali ti možeš sijati jedinstvo.

Samo Bog može dati snagu,
ali ti možeš dati podršku onome bez nade.

Samo Bog je put,
ali ti ga možeš pokazati drugima.

Samo Bog je svjetlo,
ali ti možeš učiniti da zablista u očima sviju.

Samo Bog je život,
ali ti možeš u probuditi u drugima želju za životom.

Samo Bog može učiniti ono što nam se čini nemogućim,
ali ti možeš učiniti da to bude moguće.

Samo Bog je dostatan sam sebi,
ali On više voli računati na tebe !!!

14. svibnja 1922. - 10. prosinca 1999.

12-ta obljetnica smrti Prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja HDZ i hrvatske države dr. Franje Tuđmana .

Očuvati jedinstvo HDZ-a Valja očuvati jedinstvo Hrvatske demokratske zajednice i većine hrvatskoga naroda. Ne radi vlasti HDZ-a, jer i kad sam pokrenuo stvaranje HDZ-a, nije mi bilo ni do kakve stranačke vlasti, nego mi je bilo do sudbine hrvatskoga naroda. Do toga da hrvatski narod, kao jedan od najstarijih europskih naroda konačno postane subjekt u vlastitoj zemlji i u međunarodnom zivotu.(Dr.Franjo TUDJMAN)
UVIJEK I SVE ZA HRVATSKU,A NAŠU JEDINU I VJEČNU HRVATSKU NI ZA ŠTO”

Neka mu je vječna slava i hvala!

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli!

“Hrvatska demokratska zajednica je stranka u srži hrvatskog nacionalnog bića, u srži prosječnog Hrvata. To je stranka Hrvata koji su htjeli hrvatsku državu. Oni koji bi na ovim izborima željeli prigrabiti vlast, 1991. su napustili Hrvatski Sabor kada se odlučivalo o neovisnosti. Nikada se nisu odrekli Saveza komunista i zločina iz mračnog doba”, rekao je Karamarko na tribini.

“HDZ je uveo Hrvatsku u NATO, završio teške pregovore s Europskom unijom i od 1. srpnja 2013. nema više Balkana, već se vraćamo srednjoj Europi i Mediteranu”, naglasio je koordinator HDZ-a za III. izbornu jedinicu. Karamarko je dodao da su naličje tog uspjeha bile afere, kriminal i “crni fondovi”. “Svatko tko je počinio kriminal mora odgovarati, bio on iz HDZ-a ili neke druge stranke. Ministarstvo unutarnjih poslova je počelo borbu protiv korupcije, no borba je postala selektivna. HDZ je efikasno procesuiran, a ostali ne. HDZ se kažnjava jer je stvorio hrvatsku državu”, rekao je ministar unutarnjih poslova.

“Mediji su protiv nas i zato idemo sami među pokolebane i razočarane građane, objasnimo im istinu i ne dopustimo da imamo vlast koja ne voli Hrvatsku”, završio je Karamarko na javnoj tribini u Ljubešćici.

Gostujući u programu lokalnog radija koordinator III. izborne jedinice Tomislav Karamarko uz ostalo je na upit slušatelja o medijskim nagađanjima da želi preuzeti stranku naveo da to nije razlog njegovog povratka u HDZ. „To u medije plasiraju oni koji žele razdor u vrhu stranke, ali u tome neće uspjeti”, rekao je Karamarko

Zapovjednik Borova naselja i Trpinjske ceste

ŽIVOTOPIS

GENERAL BOJNIK BLAGO ZADRO 31.3.1944. – 16.10.1991

Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u Donjim Mamićima – Ledinac, općina Grude u Hercegovini. Obitelj se 1954. seli u Borovo Naselje, industrijsku četvrt Vukovara gdje Blago završava osnovnu i srednju školu te se zapošljava u Kombinatu ‘Borovo’. Ženi se Katicom s kojim ima tri sina Roberta, Tomislava i Josipa.

Nakon prvih izbora politički se aktivira i postaje prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se uključuje u organiziranje obrane. Do pogibije osobno vodi akcije koje zaustavljaju prodore četnika i JNA na Trpinjskoj cesti.

Od trojce sinova dvojca najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert kasnije je nestao u borbama kod Kupresa.

Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na vukovarskome Novom groblju 16. listopada 1998 nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto ‘98 zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju.

Danas njegovo ime nosi Zapovjedno stožerna škola ‘Blago Zadro’.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM

ŽIVOTOPIS

Ante Bruno Bušić (Vinjani Donji, kod Imotskog, 6. listopada 1939 - Pariz, 16. listopada1978.), hrvatski domoljub, disident, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM

Razgovarao:Tomislav Vuković

RAZGOVOR: Dr. Anđelko Mijatović,  povjesničar

Tipični predstavnik hrvatskih stradalnika

GK: Sada smo u mjesecu listopadu, za kojega se može reći da je i mjesec Bruna Bušića, »meteorskog bljeska na hrvatskome obzorju«, kako ga je to u jednoj svojoj knjizi nazvao Rudolf Arapović. Naime, Bušić je rođen 6. listopada 1939. u Vinjanima Donjim kraj Imotskoga a ubijen 16. listopada

ANTE BRUNO BUŠIĆ 6.10.1939. - 16.10.1978.

1978. u Parizu. Molimo Vas približite ukratko našim čitateljima njegov život.

Dr. Mijatović: Bruno Bušić je tipični predstavnik hrvatskih stradalnika koji je još od najmlađih dana, 50-ih godina prošloga stoljeća, pa do nasilne smrti 70-ih godina, u domovini i izvan domovine došao do izražaja prvo književnim stvaralaštvom, a potom i novinskim člancima i drugim tekstovima o političko-društvenoj, gospodarskoj i općoj stvarnosti hrvatskoga naroda u totalitarnoj komunističkoj i velikosrpskoj jugoslavenskoj državnoj zajednici. Već g. 1952, kao trinaestogodišnji učenik III. razreda gimnazije u Imotskom, javio se kratkom pripovijetkom s tematikom iz svoga rodnog kraja u časopisu »Pionir«. Sličnim književnim prilozima nastavio je i u časopisima »Vidik« i »Polet« zbog čega je g. 1955. dobio »Poletovu« nagradu. Njegovo je pisanje ocijenjeno vrlo uspješnim. Tada je policijskim progonom prekinuto njegovo književno stvaralaštvo, a nastavljeno je 60-ih godina i kasnije u raznim glasilima. Pod nadzorom zloglasne jugoslavenske tajne policije Udbe, Bušić je od proljeća g. 1956. kad je bio u II. razredu gimnazije u Imotskom. Povod za to bili su odgovori koje je Bušić tih dana dao na deset anketnih pitanja dobivenih u školi kao anonimne zadatke i koji su se odnosili na životne uvjete učenika, na školski program, ali i na dva, za tu prigodu vrlo lukavo i perfidno osmišljena i uvrštena pitanja: vjeruje li učenik u Boga i što mu se čini je li bio bolji »stari sistem ili današnji«, tj. ondašnji komunistički sustav. Na šesto pitanje: »Vjeruješ li u Boga«, šesnaestogodišnji Bušić je odgovorio da vjeruje u Boga, što onda nije bilo preporučljivo napisati, i to je tako obrazložio da upravo iznenađuje svojom zrelošću. Na deseto pitanje o »starom ili današnjem sistemu«, odgovorio je vrlo uvjerljivo i opširno. Hrabro je istaknuo da ni bivši starojugoslavenski sustav nije bio dobar, da ni tadašnji komunistički ne valja, iako je nešto bolji, jer ima gladnih, žednih, bosih, golih, da svaki dan raste broj nezaposlenih, nema slobode misli i guši se svaka klica narodnosti, da su Vojvodina i Kosovsko-metohijska oblast priključeni Srbiji, a Bosna i Hercegovina nisu priključene Hrvatskoj, iako joj povijesno pripadaju, osudio je širenje velikosrpstva i partizansko masovno ubijanje zarobljenika u Drugom svjetskom rata i nakon rata, upozorio je da nema slobode vjere, ravnopravnosti i jednakosti. Zbog takva i slična razmišljanja Bušić je u lipnju 1957, s još nekim kolegama, bio priveden u Udbu u Imotskom i saslušan, potom pozivan na razgovore ne bi li ga se pridobilo za suradnju. Kada je on to odlučno odbio, u studenom je isključen iz gimnazije, kao i još neki njegovi kolege, bez prava nastavka školovanja u svim školama na području Narodne Republike Hrvatske, a u svibnju 1959. bio je pod istragom u Makarskoj. Bez obzira na sve te presije i stalno Udbino praćenje, Bušić je ipak završio gimnaziju u Splitu g. 1960. i Ekonomski fakultet u Zagrebu krajem g. 1964. Ubrzo, nakon što se g. 1965. zaposlio u Institutu za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, bio je uhićen i, s još nekim kolegama i prijateljima, g. 1966. osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu, a kad je saznao da mu je uvjetna kazna pretvorena u deset mjeseci zatvora, pobjegao je u Beč. Nakon što se u institutu saznalo za Bušićev odlazak u emigraciju, budući da su u njemu uočili mlada perspektivna istraživača, većina zaposlenih na čelu s direktorom dr. Franjom Tuđmanom založila se je za njegov povratak, što je on prihvatio i vratio se u Zagreb, a Vrhovni je sud, svakako s blagoslovom Izvršenog komiteta CK SKH, uzevši u obzir da se je Bušić slobodno vratio iz emigracije, da se dokazao u radu i da se je za njega zauzeo skoro čitav institut, odgodio izvršenje kazne na rok od jedne godine. Bušić je nastavio raditi u institutu, ali i surađivati u »Hrvatskom književnom listu«, koji je u travnju 1968. u Zagrebu pokrenuo poznati hrvatski književnik Zlatko Tomičić. U svakom broju HKL-a do listopada 1969. Bušić je objavljivao prikaze raznih knjiga i časopisa te tekstove o posebnim političkim i drugim problemima, u ono vrijeme vrlo teškim i »vrućim« temama.

Bušićevi tekstovi »Žrtve rata«, objavljen u srpnju 1969, u kojem je žrtve rata g. 1941-1945. na strani partizanskog pokreta prikazao na osnovi popisa obavljenog u listopadu i studenom 1964. po odluci Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, i time pridonio objektivnijem prikazivanju broja žrtava (185.327 osoba u SR Hrvatskoj), za razliku od proizvoljnih i svakodnevno nerealno promicanih u jugoslavenskom političkom životu, i »Sudbina Mimarine donacije«, objavljen u listopadu 1968, o vrlo vrijednim umjetninama koje je ugledni hrvatski iseljenik, slikar i restaurator Ante Topić Mimara g. 1948. i 1950. uputio iz Berlina i Praga kao dar Strossmayerovoj galeriji starih majstora JAZU, od kojih su neke završile u Beogradu, čak i kod zloglasnog Aleksandra Rankovića, potaknuli su vrlo živo zanimanje u hrvatskom narodu. Njihovu autoru Brunu Bušiću prouzročili su nove nevolje, anonimne pisane i usmene prijetnje o likvidaciji na najokrutniji način. Nakon što je ostao bez posla u institutu u veljači 1969. i potkraj te godine prisilno obustavljeno izlaženje HKL-a, Bušić je u početku g. 1970. otišao u Pariz gdje je namjeravao pohađati postdiplomski studij političke ekonomije i učiti francuski jezik. Ostavši bez sredstava za život, nakon što mu je prestala stipendija PEN-kluba i stipendija francuskog filozofa Gabriella Marcela, koju mu je prepustio prof. Radovan Grgec, u travnju 1971. vratio se je u Zagreb u trenutku kad je u okviru Matice hrvatske pokretan »Hrvatski tjednik«. U tom listu ubrzo je postao stalnim honorarnim suradnikom. Bušićevi tekstovi iz ukupne tadašnje hrvatske političke, gospodarske i kulturne problematike, a i šire, u »Hrvatskom tjedniku« bili su jedni od najčitanijih novinarskih tekstova toga vremena, a Bušić ne samo da je bio jedan od najčitanijih novinara nego je kao domoljub i državotvorac stekao veliki ugled u hrvatskom narodu, posebno među hrvatskim studentima i mladeži. Kao takav, on se i kretao u društvu onih koji su osmišljavali, stvarali i predvodili tadašnje hrvatske državotvorne političke programe. Kad su u početku prosinca 1971. počeli poznati komunistički progoni hrvatskih domoljuba, Bušić je prvi uhićen i 13. listopada 1972. zbog toga što je u nekim svojim tekstovima »pozivao i poticao na nasilnu i protuustavnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji«, kako je to doslovce pisalo u presudi, osuđen je na kaznu strogog zatvora u trajanju od dvije godine i zabrane javnog istupanja u tisku, radiju, televiziji i javnim skupovima u trajanju od dvije godine. Ostatak izrečene kazne Bušić je izdržao do kraja u starogradiškoj kaznionici, radeći na najtežim poslovima na pilani i u vrlo nepovoljnim okolnostima. Budući da po izlasku iz zatvora u jugoslavenskom komunističkom poretku nije mogao dobiti neki posao približan njegovoj stručnosti i istraživačko-novinarskoj usmjerenosti i nalazeći se u vrlo teškim prilikama, bez rada kao osnove za život, bez stana i stalnih novčanih prihoda, te izložen stalnoj policijskoj pratnji i općoj presiji, pa i »huliganskom« premlaćivanju 6. prosinca 1974. u Dubrovniku, gdje je u Centru za postdiplomski studij pohađao studij filozofije znanosti, Bušić je u rujnu 1975. bio prisiljen ponovno otići u emigraciju.

Koordinator IX. izborne jedinice i član Predsjedništva HDZ-a Božidar Kalmeta, najavljujući izbornu pobjedu 4. prosinca, podsjetio je da je predsjednica stranke došla na čelo stranke u, nakon Domovinskog rata, najtežim vremenima za Hrvatsku.   “U protekle dvije godine od kada vodite vladu donosili smo i niz teških odluka ali i uspjeli smo“, kazao je Kalmeta dodajući da HDZ sve obećano i realizira i zato što je uvijek s ljudima i uz ljude rješavajući probleme, a ne kao neki koji dolaze samo pred izbore i poslije sve zaborave. „Oni nemaju ideja i vizija, nemaju rješenja, njihov je program samo propuh“, kazao je dodajući da oni nemaju  dovoljno ljubavi prema ovoj zemlji. „Njihov je motiv samo puka mržnja prema HDZ-u i bolesna želja za vlasti i zato će na izborima izgubiti“, zaključio je.

„Našu oporbu krasi nesposobnost i naša je odgovornost ne pustiti ih na vlast“, kazao je obraćajući se okupljenima predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Šibenske županije Ante Kulušić.  Naveo je kako Zorana Milanovića krasi neznanje i bahatost.  „Od njega čujemo samo’ ja ne znam’ i ‘ja ne mogu’ i nije zaslužio da vodi ovu državu“, poručio je podsjetivši da Radimiru Čačiću nije dosta lagati u Hrvatskoj već ide lagati u Mađarsku kako ima plaću ispod 5.000 kuna. Istaknuvši kako postoji plan uništenja HDZ-a upozorio je kako članovi stranke neće dozvoliti diskreditiranje čemu je dokaz učlanjivanje nekoliko stotina novih članova HDZ-a.

„Deveta izborna jedinica će ponovo biti najbolja i to zahvaljujući vama koji niste na svjetlima pozornice i čija imena nisu u novinama. Vi ste naša snaga“, kazao je pozdravljajući okupljene  predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije Ante Sanader.  Podsjetio je na sve sumnje koje su pratile ulazak Hrvatske u EU te poručio kako je premijerka uspjela i ispunila obećanje.  „Kako je ova izborna jedinica dio cetinskog kraja možemo reći poput alaj čauša. Sve je spremno gospođo predsjednice da započne još jedna bitka. Čekamo vašu zapovijed. Idemo po pobjedu“, kazao je Sanader.

„Mi ćemo pobijediti zato što je najmanja stopa nezaposlenosti u Ličko senjskoj županiji u povijesti zahvaljujući ovoj Vladi.  Danas je bruto domaći proizvod Ličko-senjske županije šesti u Hrvatskoj i ponosni smo na to što stojimo uz bok Splitu, Zadru i Šibeniku“, kazao je obraćajući se okupljenima predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Darko Milinović.  Govoreći o planovima Kukuriku koalicije za Liku kazao je kako bi oni da se njih pita Liku pripojili nekoj drugoj županiji. „Taj film, gospodine Milanoviću, nećete vidjeti“, poručio je Milinović dodajući da će Lika uvijek biti jasna i glasna. Osvrćući se na izjavu Dražena Budiše kako neće koalirati s HDZ-om, istaknuo je da je to točno jer neće proći ni prag. Mi jako dobro znamo da je upravo Dražen Budiša doveo SDP na vlast i više to neće nikada učiniti, podsjetio je Milinović i dodao da treba biti oprezan nakon 4. prosinca kada budu mnogi dolazili ne bi li se uvukli na vlast.

„Osvrćući se unazad, najveći zamah u razvoju imali smo za vrijeme ove Vlade, zbog brojnih programa koji su donešeni u izrazito nepovoljnoj gospodarskoj situaciji“, kazala je potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore zadarske županije i privatna poduzetnica Elvira Sterle.  Izrazila je uvjerenje da će Zadarska županija u suradnji s Vladom Jadranke Kosor zadržati kontinuitet razvoja.  „Nikad više crvena putovnica i onaj osjećaj da se mora proći kroz prolaz ‘non EU’  i na tome zahvaljujemo“, kazala je Sterle.

„Ovo je kvalitetna manifestacija jedinstva stranke u vremenima kad je stranka izložena bjesomučnoj harangi od djela pojedinaca, harangi koja može dovesti do toga da se sotonizira i kriminalizira čitava stranka koja ima čitav niz povijesnih zasluga za ovu državu, a imat će ih i dalje“, kazao je novinarima na 14. Općem saboru HDZ-a Tomislav Karamarko.

Ističući kako se u dvorani osjeća veliko jedinstvo, naglasio je kako je upravo to uoči izbora ozbiljan i kvalitetan kapital s kojim izlaze pred biračko tijelo. Što se ishoda izbora tiče Tomislav Karamarko je kazao kako je optimist. Upitan kako se osjeća u HDZ-u, kazao je da se osjeća odlično te da je „stari   HDZ-ovac u smislu stvaranja te stranke 1989. Godine“.  Dugo sam bio kritičan prema stranci, ali u ovom momentu kada je, nakon svih povijesnih zasluga koje ima,  izvrgnuta ovim neprincipijelnim napadima moja je zadaća bila da se nađem tu, kazao je Karamarko navodeći kako je drugi razlog za povratak u HDZ u tomu što već gotovo tri godine radi u ovoj Vladi i vidi kako se radi, koji se trud ulaže. „Da sada okrenem leđa, mislim da ne bi bilo moralno“, kazao je Karamarko.

Odgovarajući na upite novinara vezane uz borbu za korupciju i neovisnost MUP-a njegovim ulaskom u HDZ, kazao je kako je upravo  MUP  jedan od kapitala ove Vlade i stranke koja je formirala ovu Vladu. „Moglo je sve proći i bez borbe protiv korupcije, moglo je sve biti pod tepihom i danas bi bio mir. Međutim, danas nemir samo zbog toga što su sva kaznena djela i mogućnosti da su počinjena kaznena djela detektirane“, poručio je Karamarko naglasivši da će MUP nastaviti jednako raditi i u sljedećem mandatu.

Komentirajući aktualne teme curenja informacija Karamarko je ocijenio kako je riječ o problemu s kojim se Hrvatska dugo bori. „S tim problemom sam se borio i dok sam bio u SOA-i i tamo smo ga  riješili. Dok je postupak u tijeku, ispitne radnje u tijeku, davanje iskaza, nije normalno i nije dobro da cure informacije u medije“, kazao je izrazivši uvjerenje da će se u suradnji  Državnim odvjetništvom doći do počinitelja, pri čemu, dodao je: „… pri čemu ne mislim na vaše kolege novinare koji su objavljivali, nego one iz sustava koji su radili s tim materijalima prema medijima“.

Predsjednica Kosor je članove Hrvatske demokratske zajednice pozvala na zajedništvo i jedinstvo, ističući da nitko ne može skršiti ni uništiti stranku koja je, tada na čelu s Franjom Tuđmanom, stvarala i obranila Hrvatsku, a potom je uvela u NATO te pred vrata EU. „Zbog toga moramo udružiti snage, svaki od nas dati sve od sebe da pobijedimo na izborima, ne zbog nas, ne zbog mene, nego zbog Hrvatske“, poručila je, popraćena gromoglasnim skandiranjem „Jadranka, Jadranka“.

Članstvu je zahvalila što, kako je rekla, ponovno pokazuje pobjednički duh HDZ-a, što unatoč brojnim i učestalim napadima na stranku i njezino vodstvo i dalje imaju povjerenje u vrh HDZ-a. „Hvala vam što ste od prvog dana utemeljenja HDZ-a do danas, a posebno u zadnje dvije teške godine čuvali zajedništvo i pobjednički duh. Pokažimo snagu, zajedništvo, jedinstvo, put kojim ćemo ići, a to je put do pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima“, poručila je predsjednica Kosor.

Snaga HDZ-a, ustvrdila je, izvire iz odanosti prema domovini i svemu što je hrvatsko, te shvaćanju HDZ-a kao najjače nacionalne stranke „koja okuplja sve koji hrvatski misle i dišu“. „I sada je trenutak da okupimo sve one koji hrvatski misle i misle za Hrvatsku. HDZ je oduvijek bio više od naših pojedinačnih sudbina, a to ne mogu shvatiti oni koji mrze i preziru HDZ“, istaknula je. I ovih dana, dodala je predsjednica Kosor, neki se silno trude blatiti HDZ na isti način kao što su 90-tih činili Tuđmanu, jer, kazala je, ne razumiju da HDZ nije samo njegovo vodstvo, „samo ja ni bilo koji pojedinac“, nego da je HDZ „pokretačka snaga hrvatskog naroda“.

„Rado bi neki uništili HDZ. Zašto? Zato što neki mrze HDZ od trenutka kada im je HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom srušio komunizam i Jugoslaviju, uništili bi HDZ jer ne mogu podnijeti što nismo dali da se zaborave naši heroji“, istaknula je predsjednica HDZ-a. Pozdravila je sve hrvatske branitelje, sve generale, a poseban pozdrav uputila je stopostotnom ratnom invalidu prve skupine Đuri Glogoškom, čija sudbina, rekla je, najbolje pokazuje kako se SDP-ova vlast odnosila prema braniteljima. „Đuri Glogoškom i njegovim prijateljima zakonom su smanjili prava za 60 posto, a Đuro bez pomoći obitelji ne može popiti ni čašu vode. To zapamtite i neka vas to vodi 4. prosinca na izborima“, poručila je HDZ-ovcima.

Mnogi bi, ističe, uništili HDZ i jer im smeta „što se više ne ide u Beograd po instrukcije, što se Beograd ne pita za dozvolu, što u Beograd ne idu novci koje ovdje mi zaradimo“, te što ne mogu prihvatiti činjenicu da je HDZ uveo Hrvatsku u NATO i uvodi je u EU i što Hrvatska više nikada neće biti usamljena i bez moćnih saveznika. HDZ, dodala je Kosor, žele uništiti i jer se usudio reći da nitko nije iznad zakona te da se moraju procesuirati svi zločini, pa i oni komunistički. Mnoge, naglasila je, smeta i jer je HDZ širom otvorio vrata borbi protiv korupcije. „Do posljednjeg dana svoje političke karijere, a vjerujem da će dugo trajati, trudit ćemo se da borba protiv korupcije dođe do svih stranaka, a naša stranka je u borbi protiv korupcije platila najveću cijenu. No, nećemo prestati dok ta borba ne dođe pred vrata SDP-a, HNS-a, IDS-a i dok ne vidimo što su oni proteklih godina radili i što je istina iz priča koje kruže gradom i Hrvatskom“, poručila je predsjednica Kosor.

Od HDZ-a, dodala je, neki traže da prizna korupciju i ode s političke scene. „Priznajmo da smo htjeli samostalnu, demokratsku, neovisnu Hrvatsku, priznajmo, stali smo uz Tuđmana u obrani Hrvatske u najtežim vremenima borbe za samostalnost, priznajmo, izborili smo međunarodno priznanje i ulazak u NATO i EU što nam očito neki neće oprostiti, priznajmo da smo vodili zemlju kroz tešku krizu i da nitko nije ostao bez plaće, mirovine i socijalnih davanja, priznajmo da smo složna obitelj koja će pobijediti 4. prosinca“, poručila je predsjednica HDZ-a.

Naglasila je da HDZ kao i 90-tih mora biti stranka koja okuplja sve one koji hrvatski misle i misle za Hrvatsku, stranka koja će štititi legitimne interese iseljene Hrvatske, a posebno Hrvata u BiH. Oni, istaknula je, kao konstitutivni narod susjedne države, moraju imati pravo birati svoje predstavnike. Kosor je istaknula kako će HDZ biti jamstvo da će članstvo u EU biti instrument jačanja Hrvatske i njezinih nacionalnih interesa, bez obzira, kako je rekla, što su mnogi na ljevici Europu shvaćali kao „alibi da iskažu svoju mržnju prema Tuđmanu, HDZ-u i bilo kakvom isticanju nacionalnog ponosa“.

Naglasila je da je od poljskog premijera Donalda Tuska jutros dobila pristupni ugovor o ulasku Hrvatske u EU, ističući kako nema razloga za ‘gužvu’ oko toga tko će ga potpisati jer je to manje važno. „Bitno je da smo došli do tog trenutka“, ustvrdila je.

Kosor je istaknula da njezina stranka podržava širenje europske zone mira i prosperiteta u jugoistočnoj Europi, te da u tom duhu ima ispruženu desnicu za rukovanje. „No kada se napadaju temeljne vrijednosti Domovinskog rata svakome mora biti jasno da ćemo tu desnicu zatvoriti u šaku i obraniti naše vrijednosti“, poručila je čelnica HDZ-a.

Predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor svoje je obraćanje članstvu zaključila pozivom da se okupe, da pokažu „da nas ima, da smo snažni i jedinstveni i da okupljamo sve koji misle hrvatski, misle za Hrvatsku i ljube Hrvatsku.“ „ Ovako jedinstveni krenimo na izbore, neka Bog čuva HDZ, neka Bog čuva Hrvatsku. Sve za Hrvatsku – Hrvatsku ni za što“, poručila je zaključno predsjednica Kosor.

„Više od 220.000 članova koliko danas broji najveća i najsnažnija stranka u Hrvatskoj, svi dijelimo iste vrijednosti. Naše su ideje zajedničke: sloboda, demokracija, nezavisnost i napredak. Na tome smo proistekli i takav HDZ gradimo i želimo. Mi u HDZ –u smo ponosni na snagu i odlučnosti koju je pokazala naša predsjednica gospođa Jadranka Kosor, ta hrabra žena. Mi smo, predsjednice, spremni pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima“, poručio je uvodni, govorom glavni tajnik stranke Branko Bačić, a publika je ustala na noge.

Ovaj je sabor dokaz snage i jedinstva HDZ-a, otkada smo odlučili sazvati ovaj sabor izdali smo 1517 novih članskih iskaznica u nepunih 14 dana, zaključio je glavni tajnik Bačić.  Skup je započeo državnom himnom i minutom šutnje za prvog predsjednika Republike Hrvatske i prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice dr. Franju Tuđmana, sve stradale u Domovinskom ratu i sve koji su dali život za Hrvatsku.

Glavni tajnik stranke Branko Bačić posebno je pozdravio glavnog tajnika Europske pučke stranke  Antonia Lópeza Istúriza, izaslanstvo HSS- a na čelu s Josipom Friščićem, predsjednika HDZ-a BIH Dragana Čovića,  predsjednika HDZ 1990 dr. Božu Ljubića,  predsjednicu DC-a Vesnu Škare Ožbolt, predstavnike diplomatskog zbora  te posebno predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata čije je isticanje publika pozdravila dugim toplim pljeskom. Glavni je tajnik pozdravio umirovljene generale Hrvatske vojske, predsjednika HUP-a Ivana Miloložu i predstavnike sindikata te predstavnike koordinacija HDZ-a iz iseljeništva.  Posebno je pozdravio, kako je rekao,  najbolju i najorganiziraniju mladež u Hrvatskoj – Mladeži HDZ-a te predstavnike medija.

Na to smo ga upitali Kakva je budućnost tih pojedinaca u stranci ?

Ne mogu sada o tome. Pokazali smo jedinstvo u ovim teškim trenucima i imamo ozbiljan kapital za izbore.

Pitali smo ga i što je poduzeo oko saznanja za curenje informacija ?

Isti sam problem imao u SOA-i i riješio sam ga. Vjerujem da ću u suradnji sa DORH-om doći do onih koji su za to odgovorni, pri tome ne mislim na novinare nego na ljude iz sustava.

Osjećate li se dobrodošao u čitavoj stranci?

Ja sam stari HDZ-ovac i dugo sam bio kritičan prema stranci, ali sada kada je izvrgnuta bjesomoćnim napadima odlučio sam se vratiti.