Udbaški dužnosnici uporno izgrađuju Treću Jugoslaviju
NATO I Hrvatska -na udaru Jugoslavena
Domagoj Ante Petrić
Dana 17. svibnja krenula je iz Umaga, u Istri, tako zvana Titova štafeta, u organizaciji  jugoslavena iz Hrvatske i Slovenije, a u pravcu onog prirodnog i jedinog odredišta koji na svijetu postoji za komuniste bivše Jugoslavije: u Beograd. Također i Komunistička partija Hrvatske (u osnivanju) nači će se tamo 25. svibnja, kad će se u srpskome glavnome gradu pred ”grobom maršala Tita koji i danas živi”, nači jugoudarnici iz cijele bivše Jugoslavije. Savez društava Josip Broz Tito i Srpsko Društvo Josip Broz Tito  bit će domačini blatnjavim putnicima. U toj srpskoj udruzi tvrde da u Hrvatskoj ima 35.000 tisuća članova novoformiranih titoističkih organizacija, u Srbiji preko 50.000, u Bosni i Hercegovini 30.000, u Crnoj Gori 11.000, u Makedoniji 7 a  na Kosovu 2.000. Slovenci su izgleda najlukaviji, pa tako i nisu još prikupili svoje statističke podatke o tim novim ili obnovljenim organizacijama..
Tvrtko Jakovina, jugoslavenski ”istoričar” sa sjedištem u Zagrebu, i to u Uredu predsjednika Republike u svojstvu njegovoga savjetnika, izjavio je- prema objavi ”Slobodne Evrope”, da  silni uspjesi Titovi, nakon svega što se je poslje njegove smrti dogodilo, izgledaju ”gotovo poput znanstvene fantastike”.  I stvarno, masovni  zločini  iz razdoblja 1945/47. i svi oni kasniji zločini u doba Jugoslavije zaista izgledaju dio kriminalne fantatike. A znanstvenm ozbiljnošću svaki  bi  povjesničar uočio  povezanost između onih  komunističkih zločina s ratnim užasima iz 1991./1995.

Nisu svi za barikade, pa ni ”Novi Plamen”

Iako organizacije gore spomenute nisu za potcijeniti, ima i drugih koje nisu baš spremne za nastupe tipa ”drugovi, na barikade!”. Jedna od njih okuplja izdavače i suradnike časopisa ”Novi plamen”. U izadavčkom savjetu je i prisni suradnik titoiziranih hadezeovaca novoga kova, sadašnji podpredsjednih Vlade Slobodan Uzelac, a sadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović dao je svoje doprinose toj publikaciji.   Tu su i Predrag Matvejević, Goran Marković Mladen Jakopović (Dan Jakopovich) Slobodan Šnajder, Filip Erceg, pa Milorad Pupovac, predsjednica Pen Cluba  Nadežda Čačinović, Antun Vujić, (teolog ?) Inoslav Bešker, predsjednik Društva pisaca Velimir Visković, Igor Mandić, Ivan Grubišić, Marin Jurjević, i drugi.
Uvodni članak  prvoga broja tog časopisa spominje Domovinski rat kao ”bratoubilački rat”, a  među najvažnijim ”događajima znanstvenika” koje je   firma ”Demokratska misao-Novi plamen” proizvela (osim Josipovićevog izbora za predsjednika Republike), bio je u Zagrebu forum  pod naslovom ”Participacija  i samoupravljanje” u suradnji sa švedkom Lijevom partijom, minornog značaja u toj zemlji. Vänsterpartiet u Švedskoj  surađuje danas  s ekološkom Zelenom strankom, s radikalnim feminističkim udrugama  i sačinjava Crveno-zelenu koaliciju. U njenom programu je kao konstanta, borba protiv NATO-a.
Uz djelatnost Josipovićevih suradnika, mnoge začuđuje i povezanost te tematike s pregovorima Kosor-Putin, koji su ostali u tajnosti. Također je zagonetna odluka predsjednice Vlade, da zadrži g. Vukelića na čelu ministarstva Obrane, koji  svakako mora sudjelovati u NATO-vim poslovima. Ovaj ministar zaista o modernim vojnim znanostima nema pojma, njegove rane životne godine proveo je u okruženju neprijateljski raspoloženom prema NATO-u, Hrvatska vojska je sada kad je on na ministarskoj odgovornosti ispod standarda opremljenosti i proračunskih sredstava, a sam ministar nije riješio osobno teško pitanje svoje  izravne ili neizravne odgovornosti u ogromnoj financijskoj aferi Brodosplit. Za NATO, ministar kojega premijerka uporno gura u NATO-ve krugove, samo može biti sugovornik ograničenoga povjerenja.

Najsposobniji udbaši i kosovci spremni su za Sarajevo

Nakon što je Stjepan Mesić s Josipom Manolićem i Vesnom Pusić osmislio Igmansku inicijativu, preuzeli su realizaciju tog projekta mnogo civiliziranji političari. Tako će se 29. i 30. svibnja u Sarajevu održati skup velikih redatelja nove Jugoslavije, gdje će Zoran Pusić postaviti osnovne metodologije stvaranja te konfederacije pod vodstvom Srbije, a u okviru Zapadnoga Balkana. Josipović će predstavljati Hrvatsku.
Među  točkama dnevnoga rata, nači će se snažnije financijska potpora Hrvatske Srbima koji su napustili Republiku Hrvatsku, jačanje ustavnosti  Republike Srpske, te jedinstveni  nastup ”država Zapadnoga Balkana” (već je  potpuno nametnut pojam te izmišljene gepolitičke jedinice Srbija-Bosna i Hercegovina-Crna Gora-Hrvatska pod tim zajednićkim imenom) u odnosima s Europskom unijom. Na narednoj konferenciji  koja će se odigrati također u Sarajevu 2. lipnja,  će se pojaviti ruski predsjednički vrh i EU. Na toj drugoj konferenciji će se zapravo ta još neformalna Balkanska Konfederacija predstaviti  Europskoj uniji i Rusiji kao jedinstveni blok, spreman na poslušnost.
Prema vijestima iz Sarajeva, već pristižu u taj grad najsposobniji agenti KOS-a i UDBE iz Zagreba, Beograda i Podgorice, kako bi pružili svojim predsjedavajučima djelotvornu logističku i sigurnosnu infrastrukturu. Istovremeno, postoje komentari u ljubljanskim  političkim krugovima o tome kako  još jednom, Slovenija odbila sudjelovati u Igmanskoj inicijativi, a razloga su dva. Na prvom mjestu, Predsjedništvo i Vlada Republike Hrvatske i Boris Tadić, dogovorili su da će srpska strana preuzeti činjenično vodstvo Igmanske inicijative. To Slovencima nije drago jer osim što oni ne će uči u Balkansku Konfederaciju, za sada nemaju jasnu sliku o Tadićevim krajnjim namjerma.
A drugi veliki razlog za slovensko propuštanje tih summita jest to da će na globalnom planu jedno od glavnih zadataka i prve i druge konferencije u Sarajevu biti potkapanje  NATO-ve strategije na Jugoistoku Europe, na Kavkazu i Mediteranu. Nije samo ruska nazočnost na drugoj od spomenutih konferencija usmjerena prema tom cilju: u samoj Europskoj uniji postoji podmukli otpor prema planovima te obrambene organizacije, i to je danas jedna od najvećih briga u Pentagonu. Zabrinutost je oko toga  upravo toliko velika, koliko je i ona koju prouzročuje svakodnevni porast vojne ruske ekspanzije od Artika do Venezuele i od Kavkaza do Crnoga mora. Možda bi u NATO-u bili smirenjiji, kad bi im bio poznat sadržaj razgovora premijerke Jadranke Kosora s Borisom Putinom, pa razgovora Ive Josipovića i Stjepana Mesića s Putinom i Medvedevom, ili pregovora manje poznatih ruskih izaslanika, koji sve češće obilaze zagrebačke državne urede. Zapravo, možda bi u NATO-u bili još zabrinutiji kad bi sve pojedinosti o tome znali.
(hrvatski-fokus.hr)