piše: Jadranka Jureško Kero /http://blog.vecernji.hr/

Nedavan izvještaj Svjetske banke za Hrvatsku, u kojem stoji da su Hrvati lijen narod koji se ne trudi pronaći posao ili osmisliti nova radna mjesta jer žele živjeti od državnih naknada, socijalnih davanja i prijevremenih ili nezasluženih mirovina komentirali su i naši iseljenici.

Oni poručuju Svjetskoj banci da dođe među Hrvate u Americi, Australiji, Njemačkoj pa da se uvjere kako nema nikakvih genetskih, tradicionalnih ili socijalnih pretpostavki da Hrvati ne vole ili ne žele raditi jer su u svim zemljama širom svijeta gdje su emigrirali ostavili traga kao vrijedni, uspješni i većinom dobrostojeći ili bogati ljudi!

Upozoravaju me da je opasno to što radi Svjetska banka i nije u opisu njihova radnog mjesta jer lijepljenje negativnih epiteta nekom narodu nije primjereno ugledu te organizacije koja ništa ne pomaže takvim djelovanjem nego samo stvara lošu percepciju o Hrvatima.

Kad iz sjedišta Svjetske banke u Washingtonu poručuju da smo lijen narod, onda svi potencijalni investitori u Hrvatsku, čak i američki turisti mogu najprije pomisliti da u toj zemlji neće pronaći stručne i vrijedne djelatnike ili pak da usluge po hotelima i restoranima nisu onakve na kakve su moderni nomadi navikli u svojoj i drugim zemljama.

Ima i onih ogorčenih iseljenika koji tvrde da bi Svjetsku banku trebalo tužiti za difamaciju, da bi iz službenog Zagreba trebala stići u Washington protestna nota. Jer prozvati za lijenost narod koji je sam preživio obranu zemlje i izgradnju porušenih gradova te se skrbio o milijunima prognanika i izbjeglica, a iz bijeloga svijeta samo promatrati što se događa, a ne sudjelovati s novim kapitalom u privatizaciji Hrvatske ili doći i uložiti u tu zemlju te zaposliti mlade doista nije primjereno.

Jasno, nitko ne želi sakriti činjenice da su neki Hrvati, po uzoru na ponašanje koje su naslijedili iz stila rada bivše komunističke države, skloni tražiti rupe u zakonu, izbjegavati radne obveze i odlaziti u izmišljene invalidske i braniteljske mirovine.

Nije to novina hrvatskog naroda i nemamo samo mi neke korumpirane službenike u administraciji jer i u Americi, pa i u drugim zapadnim zemljama određen broj ljudi živi na socijalnim jaslama, izmišlja bolesti, glumi PTSP ili pokušava podmititi za posao ili mirovinu. Hrvati nisu idealni, a tko to uostalom jest: Englezi, Nijemci, Slovenci…

No valjda smo jedinstveni po tome što se ne trudimo dovoljno promicati istinu o sebi u svijetu, što ne znamo ni nakon dvadeset godina samostalnosti promidžbeno prodati svoje uspjehe i pokazati svijetu vrijednosti koje imamo jer se iz izvještaja i tekstova sličnih ovome Svjetske banke može pomisliti da u Hrvatskoj „rastu“ samo dobri sportaši i „dobri muljatori i lijenčine“.

Točno je, lijeni smo na tom području jer naivno vjerujemo da ne treba baš svakodnevno raditi na promociji Hrvatske, uvjereni smo da su svi čuli za nas i da smo svima zemlja s najljepšim morem na svijetu i to bi uz naše vino i ribu trebalo biti dovoljno.

Da su u izvještaju Svjetske banke napisali kako su Hrvati pretjerano samodopadni, bili bi u pravu jer mnogi od onih koji odlučuju o promidžbi prepotentno tvrde da su ljeto i posjeti svjetskih celebrityja ono najvažnije preko čega se čuje o nama u svijetu. Poznajem iseljeničke obitelji u kojima majka i otac rade prijepodne na jednome radnom mjestu, a poslijepodne, do večeri, na drugom kako bi mogli školovati djecu.

Vidjela sam takve primjere i u Hrvatskoj, gdje uz to ima i obitelji čiji bi stil preživljavanja i umijeće nemogućega u podizanju djece trebalo objaviti u knjizi svjetskih rekorda, ali izvještaji o tim vrijednim ljudima ne stižu na stol službenika Svjetske banke! Oni primaju pisma iz nekih hrvatskih političkih stranaka koje, opet po uzoru na neka prošla vremena, imaju potrebu žaliti se „moćnim gospodarima“ po svijetu nadajući se da će ih postaviti za naše gospodare!