www.vecernji.hr

Nedjelja 31. svibnja
Za uspješan tjedan tražio sam i Božju pomoć
New York je za Hrvatsku oduvijek bio jedan od najvažnijih gradova svjetske političke i diplomatske scene: 1971., kad su proljećari sanjali i prizivali hrvatsko članstvo u UN (dr. Hrvoje Šošić), 1992., kad smo taj cilj ostvarili, i konačno, 2008./2009., kad smo postali članica Vijeća sigurnosti, doživjevši najsnažniju međunarodnu afirmaciju. Stoga se i sad prisjećam svih diplomatskih pobjeda koje smo ostvarili na East Riveru, u sjedištu UN. I ovoga puta očekujem pozitivan rezultat.

Ne tako davno, prije desetak godina, Hrvatska bila objekt međunarodne politike. Danas sjedimo za stolom gdje se donose odluke! Ponosan sam zbog tako velikih pozitivnih promjena koje smo ostvarili u tako kratkom roku. Zahvalan sam svim hrvatskim braniteljima i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu s kojima smo u 90-ima postavili temelje bez kojih ovi uspjesi ne bi bili mogući.

A da bi naporan radni tjedan bio i uspješan, potrebno je zamoliti i Božju pomoć. Stoga sam sa zadovoljstvom prihvatio poziv fra Nikole iz hrvatske katoličke misije Sv. Ćirila i Metoda na Manhattanu da prisustvujem nedjeljnom misnom slavlju. U toj se crkvi već 95 godina okupljaju hrvatski iseljenici iz New Yorka, a ove smo nedjelje bili i svjedoci prvopričesnog slavlja 22 djece hrvatskih korijena. Slušajući njihove riječi izgovorene tečnim hrvatskim jezikom, i simpatičnim američkim naglaskom, ne skrivam zadovoljstvo spoznajom da će i novi naraštaji hrvatskog iseljeništva njegovati veze s domovinom svojih djedova i pradjedova.

U misnom slavlju, u prepunoj crkvi, uz fra Nikolu sudjeluje i fra Giordano Belavić iz hrvatske katoličke misije u New Jerseyju. Tu je i (na moje veliko, ali ugodno, iznenađenje) msgr. Drago Balvanović, župnik hrvatskih iseljenika u Peruu.

Posebno mi je zadovoljstvo bilo razgovarati s našim iseljenicima i fotografirati se s prvopričesnicima. Siguran sam da će se jednog dana netko od njih vratiti u Hrvatsku, kao što su to učinili moji bliski suradnici Davor Stier i Steven Brkich, djeca hrvatskih iseljenika iz Argentine i SAD-a, koji su dio hrvatskog izaslanstva na ovom putu.

Nedjeljno njujorško popodne (a hrvatsku večer!) provodim uz telefon! Suradnici iz domovine neprestano me i iscrpno izvješćuju o drugom krugu lokalnih izbora. Glavni tajnik Ivan Jarnjak i zamjenica Jadranka Kosor javljaju dobre rezultate. I opet smo, kad se podvuče crta, ostvarili izbornu pobjedu! HDZ i koalicijski partneri ostvarili su najveći broj vijećničkih mandata, imamo najviše župana, gradonačelnika i načelnika.

Takav je rezultat potvrda stabilnosti i kontinuiteta, iako su ovi lokalni izbori za koaliciju došli u nezgodno vrijeme: primičemo se polovici mandata Vlade koja u okolnostima svjetske ekonomske krize i nužnih reformi, u procesu pristupanja EU, mora donositi nepopularne, teške, ali i hrabre odluke. Ipak, birači su takvu politiku središnje vlasti nagradili i povjerenjem i u većini lokalnih sredina, pa zato – idemo dalje!

Ponedjeljak 1. lipnja
Slovenci, prekinite beskorisnu blokadu
Prvi radni dan u njujorškom radnom tjednu počinjem sastankom sa suradnicima. Zlatko Mehun me izvještava kako bi predstavnici hrvatskih medija htjeli što prije izjavu o ocjeni jučerašnjih lokalnih izbora.

Ured Stalne misije RH pri UN na Drugoj aveniji sljedećih će dana biti mjesto mnogih susreta i radnih aktivnosti. Prvi u nizu današnjih sastanaka, meni uvijek iznova drag i zanimljiv, susret je s rabinom Arturom Schneierom, jednim od najvećih moralnih autoriteta današnjeg svijeta. Taj je jednostavan, ali iznimno karizmatičan, čovjek na čelu ugledne zaklade Appeal of Conscience (Poziv savjesti), koja u ovom turbulentnom i mnogim podjelama opterećenom dobu poziva na toleranciju, međuvjersku suradnju i promicanje mira i duhovnosti među ljudima. Rabin Schneier uvijek se pri našim susretima prisjeća iskrenog prijateljstva s kardinalom Kuharićem.

U misiju stiže sljedeći gost, stari znanac – Olli Rehn, povjerenik Europske komisije za proširenje EU. Upoznajem ga s rabinom i nekoliko trenutaka provodimo u ugodnom ćaskanju. Nakon rabinova odlaska, Olli i ja nastavljamo manje ugodne, ali za sve već pomalo frustrirajuće teme: traženje rješenja za konačno ukidanje slovenske blokade hrvatskog pristupnog procesa EU.

Više od sat vremena pomno smo analizirali i razmotrili situaciju, a Rehnu sam još jednom ponovio dobro poznato hrvatsko stajalište da se pristupni proces Hrvatske EU treba odvojiti od rješavanja graničnog spora sa Slovenijom. I na tom sastanku, kao i na radnom ručku u obližnjem talijanskom restoranu, Rehn i ja smo se složili, a to smo, uostalom, rekli i pred novinarima, da Hrvatska može do kraja ove godine tehnički dovršiti pregovore, ako se slovenska blokada ukloni do kraja lipnja. I iz New Yorka još jednom šaljem našim prijateljima u Sloveniji snažnu poruku da prekinu tu beskorisnu i nerazumnu blokadu, u kojoj smo mi, oni, i cijela Europa izgubili više od pola godine.

Tek što sam se pozdravio s Rehnom, u našu misiju stiže američka veleposlanica pri UN, članica Vlade SAD-a i jedna od najbližih suradnica predsjednika Obame – Susan Rice. Ta krhka i jednostavna, ali odlučna i pametna, žena jutros je stigla iz Washingtona i nakon našeg sastanka opet se vraća u glavni grad SAD-a, gdje traju konzultacije o Sjevernoj Koreji. Razgovarali smo o kriznim žarištima u svijetu, hrvatsko – američkim odnosima, pristupnom procesu Hrvatske EU i o našem jugoistočnom susjedstvu. I gospođi Rice sam ponovio da se Hrvatska prema susjedima u procesu euroatlantskih integracija neće ponašati kao naši slovenski susjedi prema nama! Upozorio sam i na potrebu rješenja problema u BiH, koja mora ostati jedinstvena država triju jednakopravnih, suverenih i konstitutivnih naroda, čemu međunarodna zajednica u posljednje vrijeme, možda, posvećuje premalo pozornosti.

Utorak 2. lipnja
Glavni tajnik UN-a obećao doći u Hrvatsku
Nakon niza telefonskih razgovora s ministrima i stranačkim dužnosnicima slijedi kratak susret s najbližim suradnicima i priprema za jedan od najvažnijih susreta u New Yorku. Točno u 11,30 na 38. katu UN-ove zgrade očekuje nas glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon.

Priredivši nam srdačnu dobrodošlicu, glavni tajnik UN-a odmah se prisjetio našeg nedavnog susreta, kad sam u prosincu prošle godine predsjedao trima sjednicama Vijeća sigurnosti. I tada smo razgovarali o suradnji Hrvatske i UN, te o svjetskim kriznim žarištima. No, ovaj je sastanak Ban Ki-moon počeo čestitkom Hrvatskoj kao novoj članici NATO-a, te izrazio uvjerenje da će uskoro moći čestitati i na drugom povijesnom cilju – pridruživanju EU. Biranim je riječima govorio i o našem doprinosu radu Vijeća sigurnosti, a zajedno smo zaključili da bi više hrvatskih diplomata trebalo uključiti u rad tijela Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih institucija.

Na rastanku mi je Ban Ki-moon rekao kako mu je žao što još nije uspio posjetiti Hrvatsku u koju sam ga pozvao pri našem prethodnom susretu, ali da će to učiniti prvom mogućom prilikom.

Srijeda 3. lipnja
Hrvatski ručak na Nebeskoj terasi
Columbia University jedna je od najuglednijih svjetskih visokoškolskih ustanova, čiji je veliki sveučilišni kompleks na zapadnoj strani Manhattana. Već susret s dekanom Johnom Coagshwortom i čelnicima Harrymann Institutaa, Catherine Nepomnyaschy i Gordonom Bardosem, ukazuje na iskrenu dobrodošlicu i velik interes stručne javnosti za procese u našoj zemlji i njezinu okruženju.

U uvodnih 20-ak minuta nastojao sam dati presjek stanja hrvatske vanjske i unutarnje politike, njezinih aktivnosti i ciljeva, a nakon toga radovala su me mnoga konkretna pitanja, kako su nas izvijestili domaćini, više od 120 slušatelja. Već prvo pitanje predstavnika poznate investicijske kuće JP Morgan o utjecaju svjetske ekonomske krize i načinu kojim na nju odgovara Hrvatska, kao i nekoliko sljedećih pitanja i komentara sudionika, pokazuju iznimno zanimanje i namjeru da i američki poslovni ljudi više ulažu u projekte u Hrvatskoj. To me još više učvršćuje u uvjerenju da odlučnim provođenjem reformi stvorimo modernu državnu administraciju koja neće biti prepreka, nego poticaj domaćim i stranim ulagačima!

Potvrdu velikog interesa za Hrvatsku dobivam već nekoliko trenutaka nakon završetka predavanja. Prihvatio sam, naime, poziv domaćina za ručak u obližnjem restoranu poetičnog naziva “Terace in the Sky“ (Nebeska terasa), čija je vlasnica gospođa Nada Bernić, jedna od najvrednijih članica hrvatske zajednice u ovom dijelu New Yorka. Dio poslova već je prenijela u Hrvatsku. Na Rabu ima manji obiteljski hotel, a planova za ulaganje u hrvatski turizam ne nedostaje. Želja joj je, kaže, otvoriti restoran u Zagrebu, te barem pola godine provoditi u Hrvatskoj.

Slijede dva iznimno važna sastanka s predsjednikom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Patrickom Robinsonom i tužiteljem Sergeom Brammertzom. Prvi nam u Misiju stiže Brammertz, točno u zakazano vrijeme – 15,30 sati. U uskom krugu najbližih suradnika više od sat vremena razmatramo sve aspekte suradnje Republike Hrvatske i MKSJ. Brammertz se slaže s nama u općoj ocjeni o punoj suradnji sa Sudom. No, i nakon razgovora u našoj Misiji pri UN, različito gledamo na učinjene napore za pronalaženje dokumenata koje Tužiteljstvo smatra bitnim, ali koji nisu pronađeni u našim arhivama. Međutim, prema pravilima MKSJ, ocjenu o ispunjavanju naših obveza u vezi s tim pitanjem može donijeti i Raspravno vijeće, ako nismo zadovoljni izvješćem. Stoga sam obavijestio Brammertza o tome da smo prije dva dana podnijeli zahtjev Raspravnom vijeću za ocjenu naše suradnje. Tim potezom cijelu problematiku vraćamo tamo gdje pripada, u pravnu dimenziju, a ne u političku.

Slijedi razgovor s predsjednikom MKSJ Patrickom Robinsonom. Nakon prestanka rada jedno je od važnih pitanja i čuvanje njegove arhivske građe. Predlažem sucu Robinsonu da se ona čuva u jednoj od država koja je susjed zemljama s prostora bivše Jugoslavije, kako bi arhiva bila cjelovita i dostupna svim stranama. Dojam je da mu je ovakav prijedlog vrlo zanimljiv.

Četvrtak 4. lipnja
Zbog dnevnika propustio Picassovu izložbu
Već u 9,30 u Indonezijskoj sali, nedaleko od dvorane Vijeća sigurnosti, susrećem američkog veleposlanika za pitanja ratnih zločina Clinta Williamsona, s kojim sam prije desetak dana opširno razgovarao u Zagrebu. Ovaj put razgovor je znatno kraći. Williamson ističe odličnu suradnju Hrvatske i SAD-a, te našu vodeću ulogu u promicanju stabilnosti u susjednoj regiji.

Odmah zatim u prostoru predsjedništva Vijeća sigurnosti sastajem se s turskim ministrom vanjskih poslova Ahmetom Davutogluom, čija zemlja u lipnju predsjeda Vijećem sigurnosti. Obojica smo pošli u dvoranu Vijeća sigurnosti. I opet se, pri ulasku u tu dvoranu, sjetih svih izazova, ali i svih pobjeda, koje smo ostvarili odlučnom i odgovornom politikom. Sjetim se hrvatskih branitelja i svih koji su svojom žrtvom i doprinosom u stvaranju hrvatske države omogućili da Hrvatska danas bude među članicama “svjetske vlade“. Rukujem se i pozdravljam s nekoliko veleposlanika i predstavnika članica Vijeća sigurnosti. Svi hvale doprinos djelatnika hrvatske misije pri UN-u radu Vijeća sigurnosti. To je još jedan dokaz da imamo dovoljno diplomata sposobnih za obnašanje različitih dužnosti u tijelima UN, o čemu sam razgovarao u utorak s glavnim tajnikom.

Ministar Davutoglu, u svojstvu predsjedajućeg Vijeća sigurnosti, otvara raspravu o djelovanju ICTY-ja te daje riječ predsjedniku i tužitelju. I jedan i drugi ocijenili su da Hrvatska dobro surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom, iako Brammertz ističe i pitanje zatraženih vojnih dokumenata koji nisu pronađeni u Hrvatskoj. Iako se u dijelu hrvatske javnosti posljednjih dana katastrofičnim rječnikom najavljivala oštra kritika tužitelja, drago mi je da je ton Brammertzova izvješća pozitivniji od očekivanoga. O Hrvatskoj su se pozitivno u svojim govorima odredili i predstavnici većine članica Vijeća sigurnosti.

Zadovoljan sjednicom Vijeća sigurnosti, u društvu ministra Šimonovića i glasnogovornika Mehuna odlazim na kratko osvježenje uz kavu u jedan od mnogobrojnih kafića u prostranom zdanju UN-a.

Iako sam nakon naporna prijepodneva u Vijeću sigurnosti namjeravao posjetiti neku od njujorških znamenitosti, ostajem sređivati dojmove i bilješke za ovaj dnevnik. Jedan od “kandidata” bila je i izložba Pabla Picassoa pod nazivom “Mosqueteros“ u sve snažnijoj i propulzivnijoj njujorškoj Gagosian galeriji, s djelima iz posljednjih deset godina umjetnikova života.

Petak 5. lipnja
Hrvatki su iseljenici ponos New Yorka
Posjet New Yorku počeo sam s temom Hrvata u ovom gradu, a tako ga i završavam. Točno u 11,15 u svome uredu na Trećoj aveniji očekuje me guverner države New York David Paterson. S guvernerom dijelim razmišljanja o mjestu i ulozi hrvatskih iseljenika u životu države New York. Prema podacima koje su prikupili moji suradnici, osobito američki Hrvat Steven Brkich, i naš Generalni konzulat, u New Yorku i okolici živi i radi približno 120 tisuća hrvatskih iseljenika. S guvernerom razgovaram i o prodoru hrvatskih tvrtki na ovom zahtjevom tržištu, ali i o zanimanju građana savezne države New York za posjet Hrvatskoj u ovoj turističkoj sezoni.

Guverner Paterson najavljuje bolju gospodarsku i kulturnu povezanost savezne države New York i Republike Hrvatske. Čini se da gradimo još jedan most suradnje i razumijevanja, čije su temelje čvrsto postavili hrvatski iseljenici u ovom dijelu SAD-a.

Ispunjen zadovoljstvom zbog napornog, ali iznimno uspješnog, radnog tjedna u New Yorku vraćam se u domovinu. Iz svjetske diplomatske metropole odlazim zadovoljan ostvarenim. Već u ponedjeljak je sjednica Vlade.